Kad večer zamiriše na snijeg
TIŠINA je najrječitija.
Oštro zagrize u obraze,
priguši korake
i metežom zastre svjetlost svjetiljki.
Blještavi kristali puze između prstiju,
sipki i neuhvatljivi kao život.
I opet, kao svake godine, kad je tišina prejaka
osjetim grudu koja se rasula iza ovratnika.
Probudi se slatko sjećanje na miris dlanova
što su je napravile.