Mirna sam.
Upletena u tišinu
kao površina vode
u ranom jutru.
Jednom je u taj stakleni
mir u mimohodu bacio kamen.
Trgnula sam se,
zanjihala.
Danas opet motrim kroz sebe.
Znam da sam još uvijek mutna.
Na dnu.
Kraj samog kamena
još se nije umirila voda.