Vrti se vrijeme.
Očni dušik šara fatamorganama
prepredenih svjetova prošlosti.
Ujedinjenje viče
iz zakržljalih rana zaborava.

Galaksija se kreće.
I uvijek iznova pokreće.
Iz otvorenih rana svrsishodnosti
kao brod jednoimene strukture
rasprostire svoje tijelo
u vječnu glad za izrastanjem.
Tek rođeni Kentauri razvlače
dodirujuće točke ujedinjenja.
Centar kao gladna pijavica
rotira usisnim otvorom.

Na asfaltnoj cesti sjedi čovjek.
Raskopčanih prsa udiše svoju galaksiju.
Vrti život kao ljestvicu mraka.
Cesta je duga i nepregledna. A on?
Kao da samo sjedi i nigdje se ne miče.
Broji dane, precizno mjeri vrijeme
da bi svoj toj krutosti dokazao da je živ.

Živ kao svjetlosna spirala svoje galaksije.
Ona ga hrani organskom hranom
za fotonske čestice svoga života.
Ona njega vidi, ali on ne vidi nju.

/Kentauri - prijelazna faza objekata koji stižu iz Kuiperovog pojasa.
Fotoni - elementarne čestice koje se u vakumu gibaju brzinom svjetlosti./

vida