bijele kao snijeg,

kotrljaju se kuglice

niz brijeg

kotrljajući se snene

igrom zanesene

radosne, razigrane

nevezane, nesputane

opuštene i svježe

nenizane bježe

pobjedom zagrljene

slobodom opijene

žele što dalje stići

nizašto, nipošto

preblizu jedna drugoj prići

odjednom sve stade

brežuljka nestade

zaglavivši se u zastoju svom

zapita se svaka u samoći

kuda sada, kamo sama poći

beznađe, samoća, tuga

žal životnoga druga

kako, kada, ostvariti san

ljubav zajedništva

povratiti u novi dan

vida