U vrtešci putujućih snova
nježnih struna žene
violine, majke…
na raskopčanim obalama
razuzdanih valova
nošenih orkanskim burama
predrskim izazovima
išiban ludim vjetrovima
od kormila umornim rukama
po ko zna koji put
razbijen morskim valovima
budiš se sretan
u njenim toplim njedrima
jer znaš, da svakim buđenjem
ona je sve više tvoja
samo tvoja vječna ona

vida