Mrak iz kojeg si stigla,
jazbinu iz koje si pobjegla od glasa
starijeg od sjećanja,
vatru uz koju si plesala s čoporom vukova,
pjesmu što te je pokopala u šumi nozdrva
dok si čeznula za svilom Euridikinih haljina,
brazdu niz koju si se skotrljala u bujicu
rastopljenih svjetova,
deltu što te je izlila u more Chanela,
ruke što su te do kostiju svukle
i kosu kojom si prerasla lubanju
si našla u reljefu vrata