Titraju sjene na mokroj aprilskoj cesti,
biserna prašina obogaćuje zrak,
još samo prosjaka mogu sresti,
ili da slijedim njegovih stopa trag.

Pijem iz sita tvoja obećanja,
pod uzglavljem dogorela sreča.
U trenu inspiracije i osjećanja
gorčina u meni je sve veća.

Ima li granice ovoj tami duše?
Ruke pune su tišine,
suze i poslednji plamen guše,
jecaj sunca iz daljine.

Uspomene mi po duši gaze,
dal ću ikad mir pronaći?
Ko pjenušava rijeka moje su staze
al ponos je od bola jači.

cmera