Za kucavicu vrata
ti je privezana ptica.
Iz humusa tvog mesa
gradi si gnijezda.
Pije tvoju zelenu vodu
i pjeva, dok u stijene
(s one strane aure)
urezuješ svoje postojanje
i grizeš rešetke samice
u kojoj gnjiješ.
Svakodnevno pišeš Totu
sa glavom ibisa,
da ti prevede njene pjesme
u jezik koji razumiješ,
da ti kaže kako to da u letu
mijenja perje i kandže
i zašto već jednom ne pronađe
ključ tvoje krletke.
Tot ne može otvoriti tvoja pisma.
Otkako je razbio jaje,
otkako je otkrio tajne
su mu se prsti pretvorili u ručke,
a dlanovi u ovalne pladnjeve.
Na desnom ima njeno perce,
na lijevom tvoje srce
i kraj vage požutjeli
list hartije.