Nema razlike
između sarkofaga
ugaslih sazviježđa i tvoga,
zar ne, dobri moj oče?
Uvijek je to sigurna kuća,
s vratima bez izlaza
i pogledom obrnutim unutra.
Negdje iza su nepregledna igrališta,
ringišpil sa zvjezdanim sjedištima,
tobogan, s vrećom iz oblaka, za siguran pad.
Unutra.
Negdje iza je neizmjerna zračna postelja
i početak svih priča,
čiji je kraj zapisan u živopisnim zvečkama tišina.
Takvih nema u ovdašnjim trgovinama,
a opet se penjemo na prste i zavirujemo na najviše police,
kao da bi htjeli sami sebe prerasti i odjednom završiti sve
priče.
Ne da bi zaspali.