EGO (nek\' mi oprosti ciganka)


Dogovorih se s melecima*
da mi puste dlanove bez perja
i stopala iz jantara.

Ja vjerujem u svoje prste,
u moć razgranatog dodira
i osjetnu vidovitost kapilara.
Adapter prstnih jagodica napaja
puls zakržljalog pogleda.

Crta je kratka –
kaže mi ciganka.
Šutim. Oči su njene,
ali crta je ipak moja.
Duboka. Dublja od šutnje.
I od oka.

Nek' mi oprosti ciganka,
što joj unuke puštam
bez nasljeđa impresivnih slika
pod mojim vjeđama.

Ali nije sve u naslijeđu gena,
i kome uopće treba DNK-a sna,
kad i budna mjesečina pada
s rubova bijelog lotosa
u ždrijelo kolobara.



melek* - anđeo

breza

Komentiranje je zaprto!

breza
Napisal/a: breza

Pesmi

  • 20. 01. 2010 ob 11:20
  • Prebrano 883 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 239

Zastavica

Imate vsaj eno nujno obvestilo! Želite pregledati obvestila?
Ste prepričani, da želite zapusti stran? Vse spremembe bodo zavržene!