EGO (nek\' mi oprosti ciganka)
Dogovorih se s melecima*
da mi puste dlanove bez perja
i stopala iz jantara.
Ja vjerujem u svoje prste,
u moć razgranatog dodira
i osjetnu vidovitost kapilara.
Adapter prstnih jagodica napaja
puls zakržljalog pogleda.
Crta je kratka –
kaže mi ciganka.
Šutim. Oči su njene,
ali crta je ipak moja.
Duboka. Dublja od šutnje.
I od oka.
Nek' mi oprosti ciganka,
što joj unuke puštam
bez nasljeđa impresivnih slika
pod mojim vjeđama.
Ali nije sve u naslijeđu gena,
i kome uopće treba DNK-a sna,
kad i budna mjesečina pada
s rubova bijelog lotosa
u ždrijelo kolobara.
melek* - anđeo
breza

Napisal/a: breza
Pesmi
- 20. 01. 2010 ob 11:20
- Prebrano 883 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 239
