uvečer
zaključavaš svoje vjeđe
s nebrojenim ključevima
koje sirove progutaš
svaki dan
samo da ne bi ispustila
neman iz svog grla
ponekad je čujemo
kako tuli na mjesec
dok promrzli otresamo
snježni prah jeze
koji i učini sirotište
tako čudesno bijelim.
znaš
budućnost ne postoji
prošlost je ionako zapisana
u drugom jeziku
koji sam sebe oguli u ništa
kažu
da nisi siroče
i da imaš mjesec i zvijezde
što te prate po hodnicima
tvoga majušnog života
i da imaš sunce
što oblizuje slane, tanašne puteljke
da ti snovi
više ne slijede
želiš
ih razumjeti
ali su riječi
kao iz pijeska
osipaju se kroz prste
i opet si gladna