Evo i danas vjetar s juga
u naručju donio oblaka dva.
Kiša će, kažu, a ja se smiješim,
oblaci ovi puni su sna!
Odjednom kao da ih nema više!
Na nebu gledam:
u kapi rose budi se dan,
mazno se u svitanje rasteže more,
a vjetar u uvali ljulja san.
Na tvojim padinama Mosore,
između sutona i zore,
raskošan procvjeta cvijet!
Bezvremena glazba sjećanja šapće..
Duša drhti, nema mi druge,
odlazak ne vodi nigdje
kad srce ostaviš na mjestu
gdje misli kao začarane ptice
slijeću u oči tuge..

Maja Ezgeta