čeznem za svim proljećima

tvojih godina

usanjana u crninu i oporost 

zagrljaja

kojim me nikada nisi odnjihao u mrak

neumirena sam žarom tvog sjemena

bolnim jecajem jutra

kojeg svršavaš u pjeni

moje krvi i utrobi neba

zato

ne dopusti da volim

samo tvoj odraz u dlanu

jer onaj kojeg sam odvoljela

prije nas 

i prije svakog nevremena

pori kožu s mojih dojki

i njome odijeva smrt

ne dopusti da te volim

zapešća okačenih o sunce

voli me ovdje i voli me sad

dok čeznem za svim proljećima

tvojih godina

u kojima te nisam sustigla

j.

nikita