Zvijezde raspršuju tokove sudbine
dok stara Romkinja
proriče sudbinu prolaznicima.
Livade i prerije tonu
pod ćilimom krvi,
dok ugaslo sunce
visi pod srpastom lunom
na napuklom svodu.
Mjesta bogoslužja
ruše se širom svijeta,
a anđelu se lome krila
dok pokušava pomoći čovječanstvu.
Odjednom, preokret:
na pepelu ugašene nade
grad ljubavi niče poput feniksa,
oceani se rađaju iz kapljica znoja,
a kazaljke sata
lete prema Orijentu
(možda i prema izvoru vremena).
Na rubu istine
sjedobradi starac okreće vremenski točak,
dok poput Atlasa
na leđima nosi šutnju svjetova.
Svjetlost obasjava oči čovječanstva.

Ivan Gaćina