
potez kista mu uplovi
u slojeve vremena što izviru
iz nanesene teksture plavila.
učini mu se da rijeka je
silinom odnijela mulj i vrijeme
i nestala u dubinama novembra.
svijet otkucanih sati otkrije mu
lice bez bunta, bez smijeha, bez tuge.
nisu apstrakcija svi ti
iskapali narovi, rapsodija
još jedne nedovršene želje,
kažem mu osluškujući kako sviće
zastao život u ostarjelim
granama jabuke u vrtu
zaspalog prigradskog dvorišta.
Mirko dobro jutro
Lepi akvarel, z odličnim
Občutkom. Dobro si napisal.
Lepi dan ti želim,Irena
Irena, dobro jutro. Hvala na pažnji i na lijepom osvrtu.
lp
Komentiranje je zaprto!