Tvoja me izdaja

zauvijek zatvorila

u ljušturu 

tvrdoglave  školjke

otporne 

i na ključalu vodu.

Al’ u njoj raste

zrno bisera.

Maleno, uporno,

tražeći svjetlost.

Dani prolaze,

vjetrovi ih gone

putem koji more zatire,

a vrijeme glača rane

kao valovi kamenje.

Školjka čuva 

zrno koje raste,

začeto 

u nijemim dubinama.

Jednoga će dana 

sunce svanuti,

biser obasjati 

i svijetu pokazati

kako bol  može 

roditi ljepotu.  

Anka Dorić