
ludosti zaigrati
razne
prođoše me il' ne...
verujte neodoljive
igre su te
i u me žive i do kraja
trajaće znam
bez njih ja nisam ja..
čitave sate maštam i sad'
u sobi bojim tren
i doživljaj sebi drag...
stihom ponekad' dozivam
te misli tajne
čekam ih i
sebi pričam
da obmanuti me neće...
i drame u slikama vidim
ispisujem ih pa brišem
i tragične
i komične behu
k'o muziku zadivljujuću
slušam
glasno
jer drugačije ne znam
ne želim
i osvaja me i gorim sva
k'o kroz kožu da prodire glas
i uvlači se utrobi duboko
i usnama razlije se igra
ludosti moje
i puna čari
k'o magično cveće miriše.
Komentiranje je zaprto!