Kroz šumu od tame
gladni vukovi me progone
dok jelenjim skokom preskačem drvorede.
Na ruševnom mostu,
lisica koju šalje Tetkica Bibija
prilazi mi da mi podari mudrost
zaboravljenu među slapovima čežnje,
ali ponos mi to ne dopušta,
tjerajući me preko prašnjavog druma.
Želeći dokazati svoj jak karakter,
prkosim sudbini,
odbijajući ponudu prijatelja da mi pomognu.
Poput sunčeve zrake koja probija tminu,
ljubav mi probija srce,
dok me filozofija uči kako da prevladam
naizgled nepremostive prepreke,
a, na kraju svih kušnji,
preda mnom se otvara nevidljivi ambis.
Iznenada, oči mi preplavljuje biserni sjaj;
romska me princeza na krilatom konju,
koji spaljuje tminu vatrom
koja mu šiklja iz nozdrva,
odvodi sve dalje
od vučjeg čopora.

Ivan Gaćina