Na kočiji čežnje igram sa starim Romom
meni nepoznatu igru s kartama sudbine.
Planiram mu izvući novac iako znam da ga nema,
dok me on, bez puno truda,
preobražava u ljudsko biće.
Kako se jedna po jedna karta otvara,
otkrivajući romske znakove i šare,
simboli ljubavi urezuju mi se u srce
dok mi krv postaje vrela
i dok mi se čini da kroz nju teku sve izgubljene staze
koje sam prešao kao ponosni Rom.
S tamom u duši i sjajem na bijeloj koži,
nošen orkanom varljivih igara
kroz cirkus životnih prijevara,
tražim tračak razuma,
dok se vino u čaši i mojim mislima
pretvara u dobro poznatu istinu.
Kartanje me opušta,
a dobri čovjek slaže neobične kule od karti,
pa moje proigrane godine gube na značaju.
Karte se odjednom pretvaraju
u novu kočiju koju vuku plameni vranci
i koju vodim nepoznatim putem.
Karte se ruše i padaju poput kiše,
a svaki njihov pad otvara novu viziju;
dok kroz zrcalo spoznaja uranjam u goruću istinu,
pokajanje mi preplavljuje srce
i lebdim tamo gdje ne postoje opsjene.

Ivan Gaćina