Na livadi se igraju sjenke,
nebesko modrilo rastače u tugu,
a nad prerijom divljih letača
lebdi smijeh nevinih duša.
Razotkriven u carstvu snova,
promatram zemlju maslačka
i tihe žitelje kozmosa
pod okriljem čergi.
Neotkriveni svjetovi
plove u velu misterije,
a ljudske su sudbine prepletene
poput tajni probodenog srca.
Nebo njiše haljine bijelih hridi,
dok mi sjajosilnice ružičnog sunca
miluju lice
i dok upijam ljepotu prirode.
U suzoslapu beskrajne šume,
divovski orao zakriljuje mi dušu
dok me ozorje odnosi
u (ne)san maslačka.

Ivan Gaćina