Šutimo u polutami.
Zagrljeni kao dvje ptice.

Prelijevaš boje
očiju svojih u moje.
U njima se ogledamo i nestajemo.
Laki poput elektrona,
u eter isparavamo.

Kroz malene prozore
iz daljine dopire svjetlost.

Tvoj se obraz
na moj naslanja
predanošću djeteta majci.

Noć nas ljubomorno promatra.
Zagrljaj prkosi gravitaciji.

Među nama diše ljubav.

Anka Dorić