
Iluzija trena
Stvarnost
Iluzija je moja
Krojena nitima šarenim
Kao klupko zamršeno
U život satkano
U šarenilo bačeno
U glavi haosa
Konci kidaju se
Iz očiju vire,
Boli iskidane u
Jecaju..
U grudima klupko,
Kamen oštar beli
Crnilom obojio se,
Kapi crvene upija
Tople
I
Odmotavaju se niti
Ljubavi, prokletstva,
Umiranja, rađanja..
Dlanu beli je trag
da crni prekrije,
Putem cveća
Putem mirisa,
Opijeni iluzijama
Krojimo tren..
Život, jecaj
Suze, smeh
Suze...
Komentiranje je zaprto!