Otkad si me napustila,
vodiljo mog života,
realnost se okreće
oko šarene laže.
Prohujala vremena
i izgubljeni ljudi
plutaju mi mislima,
šireći priče
s plavog Jadrana.
Na kiši osjećam
tvoje meke poljupce
dok duše prolaze
pustim ulicama
ili možda putujem
kroz astralne snove.
Pokoja suza
kane za tobom
u more otrova
životne svijesti,
miješajući se s tugom
i nestajući
u ništavilu
potonule pjesme.
Tanka je nit
koja nas dijeli,
daleke staze
Božje sudbine,
slobodna ljubav
kao ptica u letu,
kovitlac strasti.
Kročim divljinama
prostranog svijeta
i premještam šume,
brda i doline;
ponekad proletim
ispod sedme duge
na začaranom nebu,
iščekujući rasplet
svojih neispunjenih želja
i pustih obećanja.
Ljubav ne voli
zabranjene zone
i zamagljene vidike
na osmatračnici
posutoj zvijezdama.
Tražim ti
otiske stopala u pijesku
na divljoj plaži,
čekajući te da gradimo
neosvojive kule,
čvrste temelje
nedovršene ljubavi.
Snovi se vežu
s laticama cvijeća
u stoljetni vijenac,
zaleđeni herbarij
oslikan akvarelima,
dok negdje u daljini,
kroz maglovita sjećanja,
padaju zadarske kiše.

Ivan Gaćina