Kušah njena blaga.
I pustih da u meni kuca,
da mi se niz grlo slije.
Ko med i slatko vino —
opi me.

Takvu ne nađoh drugde —
slutnju mom snu
i javi — maštu.
Gorak i sladak njen zov
otad strasno mori me.

Zarobi me lako.
Mada bežah — uzalud beše!
Čarima njenim
ni pijanstvu ne utekoh.
A sad — nit' želim, nit' umem!

Milena Pčinjski