
Kani, stihu!
Poteci, nabujala reko,
zatočena u mom čelu!
Slutim te kao tajnu
i slavim kao želju —
porodi se u reč!
Obuj me u smelost
da laka pohitam u svet,
a da ne potonem u njegovom gnoju!
Okupaj me i okuj!
Nek' budem vitez i vojnik
što čistoga srca juriša u boj!
Spreman za odvažni poklič
i poslednji pokušaj
da življenju dadne smisao.
Stih... kao pokretač... i oživljavanje. Riječ kao ostvarenje duhovne snage. Neko je rekao kako "riječ pobjeđuje u prirodi složenosti vremena". Pa nastaju djela... kao što je i ovo lijepo, krepko i osmišljeno pjesničko djelo.
lpm
Komentiranje je zaprto!