
Kani, stihu!
Poteci, nabujala reko,
zatočena u mom čelu!
Slutim te kao tajnu
i slavim kao želju —
porodi se u reč!
Obuj me u smelost
da laka pohitam u svet,
a da ne potonem u njegovom gnoju!
Okupaj me i okuj!
Nek' budem vitez i vojnik
što čistoga srca juriša u boj!
Spreman za odvažni poklič
i poslednji pokušaj
da življenju dadne smisao.
Prošnja pisanju, ki je eden od smislov naših življenj ... čestitke k pesmi,
lp, Ana
@En Ris Hvala Vam.
Lep pozdrav.
Milena
Poštovana Ana, toplo zahvaljujem.
Srdačan pozdrav.
Milena
Komentiranje je zaprto!