U magli snoviđenja
siječem pupčanu vrpcu
zapjenjenog vira
i, u zagrljaju zore,
povjeravam dušu sudbini
koja se prši
na krilima leptira
koji tone u vječnost.

Divlji vjetar
raspuhuje pepeo
na četiri strane svijeta
(kud god kroče Romi)
dok me Devla vodi
poljanom života
preko duge od krvi
koju oplakuju nevini.

Duše otrovane mržnjom
pročišćavaju se u ognju ljubavi
dok čergari,
okupani mirisom
jakog indijskog čaja,
grade puteve mira
za buduća pokoljenja
pod svjetlošću Romanipe.

Ivan Gaćina