ZALJULJANA SLIKA
neznan je
koji ti od praiskona
uporno jutrom opetuje:
šutnjom sjedni
na raskršće kućnog praga
da u tebi se oglasi ime ptice
koja rano sviće i kasno
za vidik tone –
da odjutre se u tebi
deblo i okovi
ne osvrći se za alter egom
što obalama stremi
kao zaslijepljena žeđ
uvijek nezasita
pod svodom nebeskim
uvijek neznana
kao rapsodija pahulja
što zatrpava
godine ljudske
Mirko,
Kot vedno. Romantično, lepo.
Lep popoldan ti želim,Irena
Čestitke k pesmi tudi z moje strani,
lp, Ana
Zahvalan sam i zadovoljstvo mi je. Pozdrav, Ana.
mp
Komentiranje je zaprto!
