S TVOJIM NEUSLIŠANIM MOLITVAMA
uramljujem lijepost
listopadnih popodneva
dok odmara se zemlja
modrom svilom beskraja
uramljujem zagonetke puta
u kom se smiruje vječni
šumor nad gradom
u kojem poljupci ne prestanu
biti jecaj sreće koja prolazi
u tvojim ispucalim rukama
uokvirujem slapove kišnice
i raskoš tvoga glasa
dok pjevaš neispjevanō
ravnodušno iz crnog mulja rastem
kao bijeli lopoč bez pitanja:
na kom će se svijetu ponovno
naše ruke sresti
uramljujem odlaske
preko mosta rastanaka
da umuknu kolijevke i grobovi
da putovanje ostane
vatra vremena i vječni vozovi
s prozorima punim srebrene kiše
da se riječi ne raziđu
da putovanje izvoru bude
kaplja srca i makova nad kojima
nikad ne zalazi sunce
da nikad ne plače sudbina
s bijelim jedrima u daljini
... u tvojim ispucalim rukama
uokvirujem slapove kišnice
i raskoš tvoga glasa
dok pjevaš neispjevanō ...
Lp, Caki
Hvala ti Caki na čitanju i mišljenju.
lpm
Čestitke k pesmi, ki z uokvirjanjem razširi dojemanje življenja in smrti,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
