
Nad tvojim mislima oblak tamni
satkan od milion sećanja
u tvome srcu tamni vilajet
probuđen u nedodiru vekova.
Zbog tog mraka u kome se čuju svici
što pletilju sna kradu od noći,
u tom mraku, tom bezdanu
ti ne želiš sebi pomoći.
Otrgni se željo, kidaj i lomi
ko kost nek puca otužan glas
zatreperi listu u nemilom ropstvu
kad nisi ni sen, nisi mi drag.
Sastavljen da izgubiš put ka sebi
oprečan u nadanjima, hteo bi blud
al misao jača od tebe te mori
da uzalud sve je, džaba sav trud.
Predaš se sunovratu,gori u vatri
spasi samoćom, prosto ti sve,
u moje misli ponekad svrati
otrgnut šapat se čuje sad tek.
Dobrodošla na ovaj poetski portal, Pesnikinjo!
Lp, Milen
Dobrodošla na Pesem si tudi v imenu uredništva. Lepo, da si se nam pridružila,
Ana
Poštovana Ana,
Hvala Vam najlepše na toploj dobrodošlici.
Lp, Kris
Komentiranje je zaprto!