vratit ću se trgom, bliže je.
u meni dišu prtljag i umorni koraci.
u meni je pljusak koji
sa zapada prijeti.

opet tvoja sjenka dugo bdije
na znanom raskrižju
s kojim se mimoilazim.

desno je mulen ruž, ali tvoje drugo ja
ne zaviruje u taj kabare,
predaješ se ritmu nekih usputnih
nedoživljenih dana.

okreni anđeosko lice, čuješ li:
naše sudbinske note su
svaki jecaj gitare, svaki uzdah
na raskršćima svijeta.

ubrzan sam u ritmu olujne prijetnje,
ili me dugo znatiželjnik budi
iz nekih već otkucanih sati.

i smiješi mi se bezimeni trg
i kiša koja prijeti.

* * *

nijemog nakon pljuska
pod sonornim nedostižnostima
između jučer i sutra, anđela, 
čeka me jedno lice u zadimljenom
kafanskom uglu...

mirkopopovic