Ne držim više ljude u sebi kao otvorene rane.
Ne pravim od tuđih dolazaka i odlazaka dom.

Bili su tu kao prijatelji dok im je trebalo svjetlo,
kao porodica dok sam trebala biti tiša od sebe.
I dugo sam to brkala s ljubavlju.

Ali bliskost ne ostavlja čovjeka praznim nakon što ode.

Cijepam sjećanja bez milosti,
skidam sa sebe tuđe otiske kao staru, zagušljivu kožu.
Nema više mjesta za polu-prisutne,
za one koji znaju biti tu samo dok im odgovara moja tišina.

Nisam skladište za nedosljednost.
Nisam privremena stanica za tuđe emocije.

I sve što ostaje sam ja. Cijela.
I konačno van dosega svega što me nije znalo zadržati.

Dinzli