OSTANI TREPERENJE
a sad trgni se
u spokoju sjenki
/ja intuitivno spoznah
ljepotu naših utočišta/
ne iščezavaj
ostani povjetarac
ostani treperenje lišća
raspleti kosu pokrete osmijehe
riječi tijelo grimase uspomene
otkoračaj usamljena
niz gole plaže juga
nad nama će se smiješiti
milijun zvijezda
zlatom ćemo optočiti
naše nenapisane pjesme
a sutra ćemo zajedno ući
u one dane kad si grešno
skidala mjesečinu
poklonila mi dugine boje
i tijelo bezgrešno uklopila
u beskrajna polja
rumenih makova
sigurnim utočištem
opsjednuta
Mirko, Odlično
Tvoja poezija pomirja in
Hrani dušo. Zelo sem vesela,
Da te lahko berem in še kaj
Napišem.
Lepi, lepi dan ti želim,Irena
Res, biti toliko zavzet in navdušen, da to zaobjame tudi bralca_ko, čestitke, lp, Ana
Hvala Ana. Radostan sam zbog komentara.
Ugodna večer!
Komentiranje je zaprto!
