ZAGRLJAJ
Neplanirano
uz deblo i kičmu hrastovu
prislonim uho,
grudi,
stas.
Zagrli me,
šapne mi kora
nevidljivim usnama,
željom moga tijela:Tvoje sam
tišine glas, tvoga sam
tijela puls. Oslušni
kako zarastaju rane
majčina mlijeka, kako šumore
kiše što minule su.
Ali ne pitaj zašto je još
kolijevka zaljuljana i jesi li
ikad odlazila sa izvora na kojem
ne umiru ruke Dobrote,
ni glas Putokaza,
ni oči Nade.
Neočekivano
uz deblo i koru hrastovu
spoznaš da istodobno si
i tama i svjetlost
i tajna i otkriće.
Mirko,
Zelo lepo, romantično
In drevo je živo, tiho šepeta.
Lep večer ti želim,Irena
Irena, najljepše hvala što pratiš moje pokušaje i uratke, te ih uljepšaš svojim komentarima i dojmovima.
Pozdrav iz SA !
Naše misli in duše, povezane preko vseh bitij sveta ... čestitke,
lp, Ana
Zahvaljujem se na podcrtavamju, Ana !
Lp,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
