
Iz maglene zablude
izranjaju slike izgubljenih mitskih svjetova
što ih budi nadnaravna seansa
mumificiranog indijanskog vrača.
Preko ogranaka izgubljene svijesti
kolopleti sive tvari stapaju se u mozaik
međuplanetarnih kumulonimbusa
kroz misteriozni plavičasti suton.
Sjenke plove kaljužnim zdencem
k unutarnjim glasovima nepoznatog,
slijedeći treperenje raspršenih čestica
na stazi izvantjelesnih spoznaja.
Divovska neman usisava međuprostor
niz proplanak zapuštene džungle,
vrteći u bubnju uklete svjetove
dok ih gutaju uzdasi besanog ponora.
Čuvari vremena tjeraju grešne duše
kroz napukle ramove krivih zrcala,
pogoneći vječnost svojim posljednjim krikom
u vihoru prohujalog multiverzuma.
Komentiranje je zaprto!