Najljepše osmijehe poklonila sam tebi
U mladosti nisam znala
da se neke stvari ne ponavljaju.
Mislila sam,
što god prođe, doći će opet.
Ti nisi došao da ostaneš,
ni da nešto dokažeš.
Bio si tu,
na način koji ne pravi buku,
kao da znaš koliko je dovoljno.
Nisi govorio zauvijek,
niti sam ga tražila.
Ali uz tebe
nije bilo potrebe da se išta produžava,
trenutak je bio dovoljan sam sebi.
Najljepše osmijehe poklonila sam tebi
bez da sam to odlučila.
Samo su se događali,
u kratkim pauzama između rečenica,
u pogledu koji nije zadržavao,
ali ni puštao do kraja.
Bio si dobar.
Ne onako kako se kaže usput,
nego stvarno,
u sitnicama koje niko ne primijeti,
u načinu na koji ne povrijediš
ni kad bi mogao.
Kasnije sam shvatila
da se takvi ljudi ne zadržavaju dugo.
Ne zato što ne žele,
nego zato što ne pripadaju ničijem posjedu.
Vrijeme je učinilo svoje,
bez drame, bez velikih završetaka.
Samo se razmaknulo između nas.
Ali ostalo je nešto precizno,
ne uspomena,
nego osjećaj da je jednom
sve bilo na svom mjestu.
I kad se ponekad nasmijem bez razloga,
znam odakle je to došlo.
"...Vrijeme je učinilo svoje,
bez drame, bez velikih završetaka.
Samo se razmaknulo između nas.
Ali ostalo je nešto precizno,
ne uspomena,
nego osjećaj da je jednom
sve bilo na svom mjestu.
I kad se ponekad nasmijem bez razloga,
znam odakle je to došlo."
Da, vrijeme učini svoje, kako bi čovjek rekao, ne dotičući se pojedinačnih razloga i uzroka, kao i čitavog niza okolnosti koje dovedu do onog nad čim smo sretni, tužni, ili ravnodušni.
Što se mene tiče, veoma dobra pjesma !
vrijeme, ki v slovenščini asociira na besedo vreme, je spremenljivo, po dežju, kiši, vedno, uvijek, posije sonce, lp
Mirko hvala, lijepo je kada neko zaista osjeti ono što sam htjela prenijeti <3
Matej, vreme je muhasto, a vesela sem, da je tvoj pogled sončen. Hvala za branje! :)
LpD
Komentiranje je zaprto!