U srcu nosim
tajne čovječanstva,
planine, rijeke, nizine
u zoru utkane u tkivo.

Nepoznate krvne grupe,
darovane milošću
neznanih davaoca,
teku mi krvotokom.

Dok sadim cvijeće nade
u vrtu blaženstva,
sunce razbacuje
zrake mira.

Vjetar šapuće
zajedničku pjesmu
svih naroda svijeta,
himnu ljubavi i prijateljstva.

Zapisane nitima vremena,
vraćaju mi se slike
nekadašnje zemlje
kako bih mogao duhovno obogatiti ljude.

Iz zavežljaja sudbine
izvlačim nove zvijezde
i poklanjam njihov odsjaj budućnosti
plavičastom nebu.

Veselo pjevušeći
polako završavam svoj zadatak
dok se nedovršene priče stapaju
u romskom mi srcu.

Ivan Gaćina