
mršavo proleće
drhti na prozoru i dokoni
anđeli počinju čupati
pera sa krila, divlje
nalik na putovanja
u pitome zemlje, ka severu
kakva bela srča! prosuta
iz mog sna, sve i da hoće
ne može se sakriti
od marta, još ušpinovana
gusta tama iz koje suknu
zmijasti plameni jezičci
dana, što bez pitanja i
bez saglasnosti potkradaju
i varaju, okrznuće i oprljiće
u snu tvoje telo i glavu sa tijarom
od žarača i blata
gusta tama iz koje suknu
zmijasti plameni jezičci
kao da si videla. digla mi voda parket i po celom gradu tražim lepak ...
Hvala za pažnju, svit...branka...miko (? uh, nezgode!)
lp, Jagoda
Kako mogočno je prebujanje narave v tej tvoji novi pesmi, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!