NEGDJE POD KOŽOM
iščekuješ onaj tren
a on se već pjeni
sjaji u glavi
u rebra udara
kao val o grebene
slutiš rumeno cvjetanje ruže
i râne kiše u listopadu
a sa njima već plačeš
bez razloga goriš
ne znaš reći zbogom
odjeku zvonā
u uvalama
mirisu dunja
u šutljiva svitanja
dječja lica niču ti u glasu
rastu iz zemlje
u koju se vraćaš
i odnekud poznaš
taj jednostavan dan
u kojem šuti mirna
površina rijeke
bijeli kamen niče
kao kost kao nada
iščekuješ onaj tren
zanijemio ispod kože
kao nemoć koja osmisli
božanstvo i molitvu
rituale i utjehu
prepoznaje te majka
blagim pitanjima
što vole jesen i vesele se
povratku ptica
harmoniji cvrkuta
da u svjetlosti pjesme
i umorom u ponorima isplače
obnevidjele oči
Če bi morala kak verz podčrtati, bi to bila cela pesem.
Z užitkom prebrala.
lpb
Najti trenutek, in odpre se celo vesolje spominov ... čestitke k pesmi,
lp, Ana
Hvala Ana za izbor.
Lijep pozdrav,
Mirko
dali je -savršenstvo- pogrešna riječ.
dugo sam je tražio i sada znam.
čestitke in poklon.
lp,
m.
Čast mi je, Miko. Hvala lijepa za komentar.
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 22. 02. 2026 ob 12:00
- Prebrano 238 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 89.7