
Između zime i proljeća
tražim sreću u nijansama grimizne,
ali ona se ne može naći samo u bojama,
okusima, mirisima i oblicima;
univerzalna je i nepredvidiva
poput divljeg konja u prirodi
ili jednoroga iz čudesne bajke.
Jezdim na najhitrijem vrancu,
nadajući se da ću se dokopati nemogućeg.
Sustiže me kineska Nova godina,
godina Vatrenog Konja.
Tonem u krasotu njenih plamenova
gdje se suočavam sa svojim životnim problemima.
Rijeke crvenih lampiona svjetlucaju posvuda,
dok mnoštvo gostoljubivih domaćina
stoji na pragovima niza svojih ukrašenih kuća.
Pekinške ulice mirišu na promjenu,
brzi vlakovi jure Šangajem,
a Guangzhou i Shenzhen
se bude udišući crvenilo.
Na razmeđu ovih gradova
zasljepljuju me crveno-zlatne boje
zalazećeg sunca
dok se valovi putnika komešaju oko mene,
a zatim lebdim kroz ponoćni vatromet
nalik na svjetlosnog zmaja
i dosežem puls čovječanstva
gdje kašnjenje vlaka nikome ne smeta.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!