Okružen sam polupustinjom,
onom što mi izvire iz duše
ili njenom mješavinom sa stvarnom.
Kilometri pijeska,
nježnog i blijedožutog,
boje mi misli,
a dine tek slutim
iza ruba pogleda.
Ispred mene se nalaze
kristalna crvena kocka,
smeđi konj
bujne grive i repa
i ljestve od hrastovine,
glatke, fino lakirane
i naslonjene na ostatke
nekog stabla.
Miris crvenih ruža
s obje strane kocke
oblikuje mi tok misli.
Dok pozorno zurim
kroz fokus svoje mašte,
kocka počinje isijavati
blago plave svjetlosne zrake.
Dok mi prostranstvo divlja
u srcu slobodnom poput konja,
iznenadna oluja ne uspijeva probiti
zaštitni plašt ljubavi –
polupustinju moje duše.

Ivan Gaćina