Svijetom hodaju maske

i sjenke za jednodnokratnu uporabu. 

U praskozorje ih namještamo na lica, 

prišivamo uz tijela.

Kad prođe dan,  nesvrsishodne za recikliranje,

zaboravljene i nijeme, završe u kantama za smeće.

Ta kome trebaju jučerašnje maske i sjenke, 

kad ih se uvijek može zamijeniti novima?

Samo smetlari nagnuti nad rubovima kontejnera

pažljivim očima prekapaju po ostacima

minulih obreda  u kojima su glumile.

Ponekad žalosno ustuknu pred njihovim 

 očnim dupljama iz kojih caruje ništa.

Jučerašnje maske i za njih su prošlost, 

savršeno sljubljena sa sjenkama pobjeglim

pred vratima sadašnjosti, ispod potplata cipela

točno u podne.

I tako ab origine.

Svijetom hodaju maske i sjenke.

Sve manje je ljudi. 

Anka Dorić