
Od izabranog dela tvoje duše
biću maleni trenutak radosti.
Bljesak vode i vatre u izobilju-
dah postojenja rađanje mladosti,
i skrušena trava naše radosti.
Zagrli me da popucaju stakla,
dovoljno sam stradao kao naivan.
Sada se lečim od tuge i ljubavi-
zadojen lepotom pisanih čari.
Uzimam život kao sneg u ruke-
koji odavno ne pada danima,
ćutke se prisećam svojih reči.
I zimsku ružu stavljam pred ogledalom-
Snežna kraljice, zaledi me svojim pogledima.
Trenutak je došao, da mi istopiš sve boli-
kada ova varljiva zima prođe kroz predeo,
između mene i ljubavi osećam harmoniju.
Prekrasna pjesma, fino povezana.
Kroz zimsku idilu pretaču se voda, vatra i mnoge ljepote.
Čestitke,
Ivan
Všeč mi je klicanje Snežne kraljice ... čestitke k pesmi tudi z moje strani,
lp, Ana
Zahvaljujem se. Trenutak moje pesnicke radosti.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!