Pod zabijeljenim nebom
kotači škripe kroz hladnu noć,
a kočija puna djece
kotrlja se prema nekim boljim vremenima.

Majka doji djecu,
baka im priča bajke,
a visoke jele grle oblake
upijajući tajnovitu magiju.

Blijede zrake sunca
bude uspavanu rijeku,
a njiska konja
remeti mir prirode.

Tek pokoja čerga
pojavi se na beskrajnom putu
i znamo da se bližimo carstvu Roma,
zemlji bez granica.

Dok se slike divljine
stapaju s ljepotom savršenstva,
ljudi putuju u nepoznato
tražeći krhotine života.

Nagon za opstanak
prevladava životne teškoće,
dok, pod teretom,
škripe kotači sudbine.

Ivan Gaćina