
Došao sam da molim goreg od sebe
da klečim na pragu najgorima-
oluje stežu vetar me nosi,
kao na krst i golgotu Tavora.
A oko mene laži od najgorih
ukrstili koplja da me probodu.
Čemu tolike lakoće u svemu,
kada je zloba lak korak nevinih,
samo ono što sam znao to sam i govorio.
Sve mi je preko ove lude glave,
svako bespuće i loši razgovori,
onih što lažno ulivaju nadu-
a ne vole nikoga osim karijere.
Bože spasime svih ovih gadosti
jer ne mogu više da gledam nemani,
tako sam mali pred stopom slonova,
razbežanih od malog miša u travi!
nadam se, da nisam i ja deo te uvrede. naučio sam u životu, da se ne treba identifikovati sa ničim. da bi život pisao, to mi je želja, i moji "prizori" skoro u svim pesmama su bar nekim delom ono što se stvarno desilo. i ja osetim puno puta, kako je reč, odnos, izraz lica, nož u srce. ali pesme se ne može ugušiti, jer ona iz tog bola i niče.
puno pozdrava,
i svako dobro,
m.
Nesavršen dan pun uvreda i sržbi upućeni meni. Kontrolišem svoje emocije, gutam paperje i stojim hrabro na braniku svetlosti.
Mrtav Otac mi maše i veli: To je život, bori se !
Felix Orion alias Srećko Aleksić Belgrade.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!