
ne sećam se
je li to već bilo ludilo
ili samo preterana osetljivost
koju imam po majci
ti si bila tako daleko
a ja sam bežao ulicama
u sve moguće pravce
samo ne prema tebi
od poznavanja borilačkih veština
nije me pregazio avtobus
kad sam te spazio
na drugoj strani ceste
i potrčao bezglavo
prema tebi
bila si na čik pauzi
jedina prilika mislio sam
kada me pogledalo ono nebo
u njenim očima
slepile su mi se reči
u nekakvu knedlu
mora da sam izgledao
ko izgladnelo pašče
smešila si se
i rekla prijateljici
a p l i k a c i j a
zamirisao bi tada tvoju kosu
na petsto metara
ali zla kraljica
njezina direktorka
videla je sve
budala
jednom sam joj rekao u ksiht
koliko si ti ružna
promovirala je moj biser
na neko radno mesto
gde joj nikada više
nisam mogao prići
i pobedu je odneo
dečko iz tehničke službe
neka
ali
baš mi danas pregledaju
moje šećerne noge
i to je u redu
samo što su mi čarape
još iz solunskog fronta
a tako je lako
izgovoriti reč ljubav
Kad pomislim da su mogućnosti presušile, ili u najboljem slučaju da su na zasluženom odmoru, ili otklonu od duhovnog lutanja, samo jednostavno i nepremostivo šiknu novi izvori, izrastu novi versi, zagrmi pomama poetskih potoka... i ja, uvijek žedan, ponovno pijem... Hvala za poeziju. Posebno sam zahvalan što je imam priliku čitati u verziji koju apsolutno razumijem.
lpm
Kako zgoščena zgodba!! Kako veliko erosa v čisto navadni preobleki!! Bravo!
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: miko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!