
I da me sutra ostaviš i odeš i zaboraviš
U meni ne bi ostalo ni zrno gorčine
Ni klice koju baca kletva
Jer ti si trenutak koji se ne može zadržati
I krug vatre što se oko mene širi
Dok ja stojim
U samom središtu pepela
Uzimam te kao dar koji mi ne pripada
Tuga je moja stara ljubavnica koja sedi na ivici kreveta
Al' ima u meni još uvek onog dalmatinskog sunca
Što prži maslinjake i stare vinograde
Podno golog Velebita
Moja je ljubav i jednostavna i teška i sveta
I ako nestaneš iz mog vidokruga
Tvoj pokret će ostaviti trag
U snegu Sibira
Tvoj smeh će zatresti lišće u gorostasnim šumama
Jer sve je povezano
Tim tankim nitima tuge
I dalekog i hladnog plavetnila
VELIKO HVALA ZA PJESNIČKO DJELO...KOJE SE PONOVNO MORA ČITATI.
lpm
Hvalaaa svima od srca i veliki pozdrav za sve!!!
Čestitke k pesmi o moči ljubezni,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!