
Bio sam leptir
monarh svanuća,
susret među leptirima
izvezeni ćilim od sna,
sve žalosti za pesmom
okret na cvetu beskraj,
Bio sam kiša rasuta-
među plavetnim oblacima,
samo pesma nisam nikada bio
topao i blag prstohvat maslačka.
Začaran ponekad i nestvaran-
utisnut na obodu cveta radostan,
o, pesmo beskraja struno ljubavi
umro sam odavno -ljubavlju začaran
tako beskrajan dan- kao jin i jan.
Sve moje žalosti za pesmom ostaše:,
kao pusti san i cvet - noć i dan .
Ostade akvarel za kraj kao anđeoski san-
tako božanski dah rukom nedodira prah,
zaspao na dlanu snohvatica zvezda.
Poezija jest upornost sanjača
i sve što ostaje,
kada riječima
- barem na tren;
zaustavimo stalno kotrljanje
neizrečivih mlazova vremena
koji mrve krajolik prostora
u kojem dišu
peruti naše duše
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!