zarastao glas razvezuje te
ispjevanim notama

u mirne i teške boje neba
svunoć useljava ostavština
s pticama izgubljenim

ne znaš zašto se tako brzo
smrkava nad brijegom
i kroz rebra ti kao u snu
puše prvi sjeverac
niz usamljene klavijature rujna

znane sjene zaleđene u nesnu
bez riječi zaštitnički grliš
sjećanjem na nešto
za čim plačeš i budiš se
zarastao u trave
zaboravljen

mirkopopovic