omeđeni pjesmom
vraćanja zemlji
dubini potonule melodije
još se rastajemo

kad god ti prilazim
u krajoliku izblijedi
potrošeno vrijeme

pa tihujemo
kao prošlost obješena
o romor kino-predstave
jedne mladosti

nitko više niz rijeku
ne baca mreže niti na ušćima
čeka ulov
pa u mirnom moru oko jastuka
palim svijeću i šutim
tajnu skamenjenu
dok tegoba svanuća ne iščezne
kao prerezana misao

mirkopopovic